Povijest općine Zagorska sela

Od godine 1886. postoji općina Sela. Ona se nalazila u sklopu kotara Klanjec i županije Varaždin. Godine 1952. u sastavu kotara Klanjec ponovno je formirana Općina Zagorska Sela. Od 1955. godine ona postaje sastavni dio bivše općine Klanjec, do 1993. godine, kada ponovno djeluje kao Općina Zagorska Sela u sastavu Krapinsko-zagorske županije.

Teritorij općine se nalazi u dolini Sutle, te u cjelosti predstavlja krajnji sjeverozapadni dio donjeg Hrvatskog zagorja i sjeverozapadne okolice Zagreba.

Na vremena kad je u mlađe kameno doba čovjeku trebalo mnogo vremena da načini najpotrebnije oruđe, sjeća nas kamena sjekira pronađena u Miljani, ili pak ona na Špičaku. Špičak poviše crkve Sv. Martina u Bojačnom bilo je najvažnije pretpovijesno naselje ovog kraja. Osim važnih arheoloških nalaza u tom kraju se nalazi i četverokutni kompleks jednokatnog baroknog dvorca obitelji Ratkaj koji je nastajao od 1957. godine do u 18. stoljeće. Zatvara ga prizemno krilo sa zvonikom nad ulazom. U dvorcu je ciklus kvalitetnih rokoko zidnih slika s prizorima alegorijskog sadržaja i krajolicima (A. Lerchinger i suradnik). Ciklus je naručio Lj. K. Ratkaj, čijoj je obitelji dvorac i pripadao. Potpuna obnova dvorca izvedena je 1979. – 1982. godine od strane obitelji Kajfež.

Tu je nastao i veliki broj kurija koje su nažalost nestale, kao na primjer jednokatni zidani objekt slamom pokriven blizu termalnih izvora u Harina Zlaki, kao i kurija familije Galjuf u Zagorskim Selima.

Osim navedenih spomenika, tu se nalaze i dvije župne crkve i kapele građene od srednjeg vijeka do 19. stoljeća. Arhiđakom Ivan spominje već godine 1334. župu Sv. Katarine u Selih. Novosagrađena lađa je iz 1858. godine. U bočnoj kapeli Žalosne Majke Božije iz 1742. godine nalazi se vrstan oltar, dar Suzane Branjug, na kojemu je srednji kip Pieta zamijenjen u XIX. st. slikom Oplakivanja Krista. Iznad glavnog oltara u niši je barokni kip Sv. Katarine iz 1649. godine. Na propovjedaonici su barokni kipovi Sv. Katarine, Sv. Petra i Pavla, a potječu sa starije propovjedaonice iz 1748. godine.

Uvrh travnatog brijega opasana zidanom kamenom ogradom, nalazi se župna crkva Sv. Ane u Poljani Sutlanskoj. Jednobrodna kasnobarokna crkva iz 1810. godine u kojoj se nalazi inventar iz 19. stoljeća. Nedaleko na Bojačnom među vinogradima nalazi se također srednjovjekovna građevina, kapela Sv. Martina. Crkva je u blizini arheološkog nalazišta na Špičaku. Areheološki lokalitet s više slojeva, kao i stari panonski patronicij Sv. Martina, govore u prilog kontinuitetu naselja od davnine. Vrijednost kapele Sv. Martina podiže kompletno sačuvan starinski inventar koji potječe iz vremena od 17. do 19. stoljeća.

Druga kapela na području Zagorskih Sela je gotička crkva, kapela Sv. Ivana apostola, uvrh brijega na platou nalik na gradinu u Ivaniću Miljanskom. Jednobrodna barokizirana crkva ima gotičko svetište. Toranj s kapom baroknog oblika izdiže se iz glavnog pročelja, a podignut je 1694. godine.

Ovim prikazom pokušalo se upozoriti na raznovrsne građevine koje su vjekovima nastajale i nestajale u kraju uz Sutlu, a koje imaju svojstvo spomenika kulture. Uz navedene kulturno-povijesne spomenike na području Općine Zagorska Sela, bilježimo i početke školstva koji dosežu u vrijeme prije 1829. godine. Na osnovu pisanih dokumenata saznajemo da su utemeljitelj škole u Selih bili župnik Mirko Pendelin, a kasnije je na svoju ruku otvorio školu župnik Tomo Gajdek, ilirac nadasve učen rodoljub, za što je dobio veliko priznanje Varaždinske županije. Opisujući rad i zalaganje pojedinih učitelja, najpohvalnije riječi Spomenica posvećuje dvojici: Tomi Gajdeku, koji je u Zagorskim Selima djelovao od 1832. do 1845. godine, te Franji Juraku, te Franji Juraku, koji je ovdje učiteljevao od 1847. do 1888. godine.

Teške materijalne prilike u kojima je škola djelovala i nedaće s kojima su se njezini roditelji borili ponukao je školski odbor 1. svibnja 1890. godina da uputi Kraljevskoj zemaljskoj vladi, Odjelu za bogoštovlje i nastavu u Zagrebu pismo kojim traže pomoć za nabavku školskih učila i ostale opreme.

Godine 1929. svečano je bila proslavljena 100 – godišnjica školstva u Zagorskim Selima, što saznajemo iz zapisa učitelja Đure Cesaca koji je započeo pisanjem spomenice te škole, prema sjećanjima njezina dugogodišnjeg učitelja Franje Juraka. Na žalost 1974. godine, osnovna škola u Zagorskim Selima prestala je djelovati zbog potresa u kojem je zgrada škole bila oštećena, djeca od taa, do današnjih dana, pohađaju osnovnu školu u Kumrovcu.

Općina Zagorska Sela danas je sastavni dio Krapinsko-zagorske županije i čini 2% njezine površine i 0,9% njezinog stanovništva, te se ubraja u manje općine.

U Krapinsko-zagorskoj županiji naša općina čini dio neposrednog državnog pograničnog područja prema Republici Sloveniji sa ukupnom dužinom granice 21 kilometar.

Cjelokupno područje Općine slabije je naseljeno. I nadalje je prisutno stalno smanjenje broja stanovnika. Područjem dominiraju staračka domaćinstva pa je izumiranje i iseljavanje pučanstva jedan od osnovnih današnjih problema. Primjerice 1948. godine na ovim prostorima živjelo je 3.020 stanovnika, da bi se taj broj 1991. godine smanjio na 1.332 stanovnika, a 2001 na 1.197. Gotovo polovica stanovništva bavi se poljodjelstvom, 1/4 zaposlena je u industriji, odnosno sekundarnim djelatnostima, a još manje radi u uslužnim i tercijalnim djelatnostima.

Kao završetak razmišljanja o općini Zagorska Sela nameće se pitanje: Kako pomoći ovome kraju i zadržati ljude u tim prekrasnim predjelima? Odgovor na to pitanje jednak je planovima budućnosti.

Na temelju toga je i 2004. godine otvorena Turistička zona “Sutla-dolina izvora zdravlja” zajedno sa susjednom općinom Podčertek iz Republike Slovenije. Povezano s tim se povećana pažnja posvećuje izgradnji komunalne infrastrukture, koja je preduvjet za razvoj rečene zone i općine Zagorska Sela u cjelini. Glavni cilj je zadržati stanovništvo na ovom području i omogućiti im uvjete za pristojan život, da se valoriziraju ljepote krajolika i očuvanost prirode.